Zašto je „pao“ Predrag Marković?

ASK 23.09.2013.

U tekstu „Zašto su pali Stubovi?" Srđana Tešina, objavljenom 15. septembra u dnevnom listu Blic, između ostalog, piše:
A osnivač Predrag Marković je, još pre Sajma knjiga, ravoltiran nalazima Agencije za borbu protiv korupcije, rešio da proda „Stubove" za dinar, uz uslove da kupac ima bar jednogodišnje iskustvo u izdavaštvu, da je kapital s područja Srbije, Crne Gore ili Republike Srpske i da poštuje uređivački koncept i preduzete obaveze. Kako se i očekivalo, „Stubove" niko nije kupio.

Marković je optužen za „mogući sukob interesa" i „nespojivost dve funkcije" iako je nesporna činjenica da on od 2001. godine nije držao upravljačka prava, da se, kada je izabran za ministra kulture, „Stubovi" nisu javili ni na konkurs ministarstva za otkup knjiga za fondove javnih biblioteka, kao i da su u to vreme zatvarani prodajni objekti „Stubova". Posledice ovakvog poslovanja su bile katastrofalne, a najveću štetu su pretrpeli zaposleni, autori i, na koncu, čitaoci.
Povodom navedenog dela teksta koji kod čitalaca, možda, može da ostavi pogrešan utisak da je Agencija za borbu protiv korupcije, postupajući u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, doprinela poslovnom krahu „Stubova kulture", Agencija podseća:
  • Rešenje kojim se Predragu Markoviću, tadašnjem ministru kulture, informisanja i informacionog društva, odbija zahtev za davanje saglasnosti za istovremeno obavljanje uredničkog posla u izdavačkom preduzeću „Stubovi kulture - vreme knjige" d.o.o. Beograd doneto je 14. juna 2011. godine, jer je ocenjeno da može, kao resorni ministar, da dođe u situaciju da direktno odlučuje o pravima i obavezama izdavačke kuće u kojoj namerava da nastavi sa obavljanjem posla urednika.
  • Mera javnog objavljivanja odluke o povredi Zakona o Agenciji izrečena je Predragu Markoviću 21. marta 2013. godine, jer je u sprovedenom postupku nesumnjivo utvrđeno da je imao privatni interes koji je uticao na donošenje odluke o dodeli sredstava izdavačkim preduzećima i autorima koji samostalno izdaju svoje knjige, a na osnovu koje je „Stubovima kulture" uplaćeno 1.171.903,12 dinara za publikacije isporučene javnim bibliotekama na teritoriji Republike Srbije. Kao prvi čovek ministarstva kulture, Predrag Marković bio je dužan ne samo da izbegne donošenje odluke, odnosno zaključivanje ugovora sa izdavačkom kućom čiji je on jedini vlasnik, već je bio dužan (kada je odluku već doneo, odnosno ugovor zaključio) da o sukoba interesa koji je u navedenoj situaciji imao, pismeno obavesti Narodnu skupštinu Republike Srbije i Agenciju za borbu protiv korupcije. Predrag Marković svoju zakonsku obavezu nije ispunio.
  • Agencija za borbu protiv korupcije nikada nije osporila da je Predrag Marković svoja upravljačka prava preneo na Vesnu Tešić Milovanović, direktorku „Stubova kulture".

Međutim, prenošenjem upravljačkih prava u privrednom društvu, po osnovu vlasništva, ne prenosi se i pravo na dobit koju to privredno društvo ostvaruje. Tako, ni Predrag Marković nije izgubio pravo na dobit koju je ostavarivalo privredno društvo „Stubovi kulture", što znači da je imao privatni interes koji je zaključenjem navedenog ugovora pretpostavio javnom interesu, koji je bio dužan da štiti kao ministar kulture.

Odluka vlasnika „Stubova kulture" da svoju, renomiranu, izdavačku kuću proda za dinar ne može se dovoditi u vezu sa postupcima koje je Agencija za borbu protiv korupcije vodila protiv ministra Predraga Markovića.
Agencija nije, i ne može biti, odgovorna za „katastrofalne" posledice poslovanja
„Stubova kulture", niti za „štetu" koju su time pretrpeli zaposleni, autori i čitaoci, kako to insinuira autor teksta.