ASK 26.10.2015.
Kada bi se bar deo energije koji se troši da se odbace dobronamerne kritike i dezavuišu
kritičari iskoristio za popravljanje loših propisa i procedura, Srbija bi bila bolje uređena
država. U takvoj Srbiji, u kojoj bi vladavina prava imala veći značaj, bilo bi manje potrebe da
se investitori privlače jednokratnim pogodnostima. Ako bi investitori i dobijali neke
pogodnosti, to se ne bi činilo diskrecionim odlukama.
U Skupštini se prošle sedmice, tokom rasprave o Zakonu o ulaganjima, ponovila situacija da
predstavnici vladajuće stranke, na primedbe koje Agencija za borbu protiv korupcije iznosi
na pojedine odredbe, odgovaraju osporavajući nadležnost Agencije da radi procenu
(anti)koruptivnog efekta propisa.
Umesto da brižljivo razmotri, pa ako se sa njima ne slaže, odgovori na primedbe Agencije,
zamenik šefa poslaničke grupe SNS Aleksandar Martinović bez argumenata otvara „paljbu“
po glasniku. "U kom zakonu piše da Agencija za borbu protiv korupcije ima pravo da unapred
plaši građane predlozima zakona koji dolaze iz vlade i za koje tvrdi da su koruptivni".
Martinović, poslanik u Skupštini koja je osnovala Agenciju i koja treba da nadzire i
kontroliše rad Vlade, veruje da Vlada ne može pogrešiti i napisati zakon koji bi neko mogao
zloupotrebiti u koruptivne svrhe. I uveren je da Agencija iznosi primedbe da bi "plašila
narod" a ne da bi Srbija dobila kvalitetnije zakone, da bi se izbegla mogućnost da neki
mangupi u redovima sadašnje (ili neke buduće) vlasti prime mito kroz rupu u zakonu.
Stav da "svi koji nisu sa nama", odnosno svi koji bezrezervno ne aplaudiraju svakom potezu
vlade , jesu politički neprijatelji, ili bar protivnici, provejava i iz opaske Martinovića da
"ima utisak" da "institucije tipa Zaštitnik građana, Poverenik za informacije od javnog
značaja i Agencija za borbu protiv korupcije imaju status političkih sakralnih subjekata u
ovom društvu i da ono što oni kažu maltene predstavlja 'Sveto pismo'".
"Institucije tog tipa" nisu "sakralni objekti", već državna tela koja svojim radom pokušavaju
da doprinesu kvalitetu života u Srbiji. Po nekim odlukama koje donose, drugi organi moraju
da postupaju, o nekim preporukama i ocenama treba raspravljati, ali se ne smeju unapred
odbacivati, a institucije proglašavati delom zavere protiv vlasti.
A što se tiče osporavanja nadležnosti Agencije da analizira proopise, narodnog poslanika
Martinovića možda zanima šta piše u Nacionalnoj strategiji za borbu protiv korupcije u
periodu 2013-2018, donetu u doba vlasti njegove stranke, za koju je verovatno i sam glasao:
„Stoga je neophodno izvršiti izmene u postupku donošenja propisa, kojima će se propisati
obaveza svih predlagača propisa da u toku izrade izvrše analizu rizika na korupciju na
osnovu metodologije koju izrađuje Agencija i da rezultat analize opišu u obrazloženju
predloga. Pored toga, predlagač propisa će biti dužan da pribavi mišljenje od Agencije o
rizicima na korupciju, pre podnošenja organu koji donosi propis.“
Rok da Vlada dostavi Skupštini izmene zakona kojim bi se to propisalo istekao je pre 11
meseci, a rok da Vlada izmeni svoj Poslovnik i obaveže se da traži mišljenje Agencije
istekao je pre pet meseci.